Proverbs 29

1Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa. 2Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.

3Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. 4Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.

5Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. 6U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.

7Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju. 8Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.

9Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il’ se srdio, il’ se smijao, svejednako mira nema. 10Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.

11Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. 12Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.

13Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči. 14Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.

15Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju. 16Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.

17Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj. 18Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!

19Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća. 20Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.

21Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan. 22Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.

23Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti. 24Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.

25Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. 26Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.

Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.

27